Drage sestre i braćo u Isusu Kristu!
Iznenada u 69. godini života,napustio nas je 20.rujna 2022. naš brat u Kristu: Stanimir Pavao Krešić.
S tugom i štovanjem, svi zajedno osjećamo veliku prazninu.
Pavao je rođen 19.11.1953. u Kočanima u republici Sjevernoj Makedoniji. Od roditelja Martina i majke Josefine rođene Vitas.
Pavao je volio raditi, istraživati i učiti. Tako je završio fakultet Elektrotehnike i računarstva. Od 1976.g. zajedno je dijelio sve
što nosi ovozemaljski život sa svojom suprugom Marijom Sabo. Njihov brak je blagoslovljen s dva sina… Veći dio radnog vijeka
proveo je u Hrvatskoj Elektroprivredi i u zasluženu mirovinu otišao prije nepune 4.godine. Bio je sretan i ispunjen, govoreći
o svojim planovima i poslovima kako kod kuće tako i u svojoj Evangeličkoj crkvi.
Znao je reći da je krenuo put naše crkve, poštivajući izbor i kršćanski put svoje supruge Marije.
Kao aktivni član 2005.godine postao je predsjednik Sinode, najvišeg zakonodavnog tijela Evangeličke crkve.
Rame uz rame s biskupom i najbližim suradnicima, vodio je sve do zadnjeg dana našu crkvu. Nekoliko puta obnašao je
i funkciju predsjednika prezbiterija evangeličke crkvene općine Slavonski Brod.
Kao đakon, pomagao je i služio, ne samo u Sl. Brodu, nego i u drugim CO.
U Svetom pismu u 90. psalmu. čitamo: “Zbroj naše dobi je 70 godina, ako smo snažni i 80, a većina od njih je muka i ništavost, jer prolaze brzo.“Danas pred svojim očima vidimo potvrdu ovih Božjih Riječi i onih koji govore ovako: “Svaki je čovjek kao trava.
Kao cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet kad dah Jahvin preko njih prođe. A Riječ Boga našega
ostaje dovijeka.“ Naš brat je na ovoj zemlji doživio 68 godina,10 mjeseci i jedan dan.
Vrijedan i požrtvovan uvijek spreman za razgovor. Nasmijano je kročio kroz život i ništa mu nije bilo teško. Volio je život, uživao u
prirodi, volio je pecati, brati gljive. Bio je hodajuća enciklopedija, a najdraža knjiga mu je bila Biblija.
Nije samo čitao, već i proučavao Božju Riječ, tumačio je iz srca. U crkvi, na našim druženjima i biblijskim kampovima,
volio je popiti kavu, zapaliti cigaru i pojesti slatko. Bio je realist osobenjak ali i skriveni romantik.
Njegov osmijeh odzvanjao je ulicom. Najviše na svijetu volio je svoju unučad: Petru, Tinu,
Filipa, Patrika i Karla kojima će djed Pavao zauvijek ostati u srcima. Marija je izgubila svoga supruga, prijatelja, sinovi Nikola
i Josip svoga oca.Tuguju i snahe Maja i Ivana, brat Goran sa suprugom Teom, šogorica Brankica s kćeri Sandrom.
Kumovi: Antun i Ana Crljen, šogor Ljudevit sa suprugom Brankom, nećaci Damir i Darijo,
prijaci Jasna i Ivan Kuleš i Jelena i Borislav Stojčević. Tuguje njegova zajednica i svećenik Josip i cijela Evangelička crkva.
Božja nas Riječ i u ovom tužnom trenutku tješi: “Blago onima, koji umiru u Gospodinu, neka počinu od svojih napora, jer ih
prate njihova djela.
“Reći ćemo na kraju: Doviđenja Pavle, sresti ćemo se ponovno u životu bez boli i suza – Amen.
