Crkvena općina Osijek

 Crkvena općina Osijek

Bogoslužje svake nedjelje u 10h

Jägerova 7, 31000 Osijek
031/212-848

Svećenik: Branko Berić

POVIJEST OSJEČKE LUTERANSKE CRKVE
Začeci Evangeličke (luteranske) općine u Osijeku datiraju još iz vremena vjerske netrpeljivosti. Donošenjem „Protestantskog Patenta“ 1859. godine te doseljavanjem evangelika započeo je novi početak Evangeličke crkve.

Iako se je carskim patentom iz 1791. godine zabranjivalo evangelicima naseljavanje, vršenje javnih službi i posjedovanje nekretnina, pojedini evangelici dolazili su u ovo područje i nastanjivali se većinom u gradovima kao trgovci, zanatlije i radnici, ali su morali prelaziti na rimokatoličku vjeru ili ostati bez građanskih prava kao tolerirani stranci.

Bitnu ulogu u uvođenju slobode mišljenja imao je Johan Leipzig koji se je 1852. godine nastanio u Osijeku i dobio dozvolu da otvori vlastiti dućan, bez obzira na ondašnje krute zakone.

Evangelika je bilo u svim društvenim slojevima, a nedostatak radne snage na posjedima doveo je do naseljavanja protestanata i na ovim područjima. 1859. godine car Franjo Josip I. proglasio je „Patent o protestantima“, kojim je garantirana sloboda osnivanja crkvenih općina i omogućeno naseljavanje evangelika. Nakon toga evangelici su se počeli crkveno organizirati te se je broj evangelika u osijeku iz godine u godinu povećavao.

Evangelici su organizirali svoje crkvene općine uz pomoć Evangeličke crkve u Mađarskoj. Na početku se jedinstveno surađivalo u općinama obje vjeroispovijedi, ali se kasnije crkveni rad osamostalio i razdvojio. Naseljavanjem evangelika stvaraju se i evangeličke škole Augsburške vjeroispovijesti u Slavoniji. Cilj je bio da se izgradi škola i crkva, te da se pozove učitelja za svoju djecu.

1870. godine Britansko biblijsko društvo uputilo je gospodina Lochera sa zadatkom da prodaje Sveta Pisma u Osijeku i cijeloj Slavoniji. Plod njegova rada je bio što su se evangelici zbližili i međusobno upoznali. Posjetom depozitara Victora iz Britanskog biblijskog društva, 10. travnja 1870. godine održan je prvi sastanak evangelika u Osijeku i to u Leipzigovoj kući te je donesen zaključak o novčanim obvezama. Tim se sredstvima trebalo omogućiti osnivanje prve evangeličke općine u Osijeku. Victor je obećao da će isposlovati kod Britanske misije da na svoj trošak pošalju jednu odgovarajuću osobu kao učitelja i dušobrižnika, ali to se nije ispunilo. Dobrovoljni novčani prilozi su stizali, te se razmišljalo o namještenju jednog stalnog dušobrižnika s osiguranim državnim primanjima, ako bi vlasti pomogle u pogledu smještaja i prostorija. Leipzig je obećao da će, ako do toga dođe, besplatno ustupiti jednu veću prostoriju za održavanje bogoslužja, kao i za nastavu. Molbom se obratio Mađarskim crkvenim vlastima za pomoć, ali je ova izostala.

Gospodin Schmogner okupio je djecu i i s njima redovito održavao nedjeljnju nastavu. Ali po naredbi gradskih vlasti nedjeljna škola morala je prestati s radom, a gospodinu Schmogneru zaprijetilo se izgonom iz grada. Sve je to potaklo misiju St. Chrischona iz Švicarske da se zauzme za ovdašnje protestante. Misija St. Chrischon postavila je i izdržavala propovjednika Karla Lederera u Novom Sadu, kojeg je nakon neprilika u koje je upao morao napustiti. Lederer se preselio u Osijek, gdje mu je Leipzig dao jedan mali stan i jednu prostoriju u svojoj kući koju je preuredio za crkvene sastanke. Djeca su konačno dobila učitelja, a odrasli propovjednika. Nezaboravna je bila proslava Božića 1872. godine, kada je po prvi puta održano javno bogoslužje u Osijeku. Nakon četiri godine službe, Lederer je morao napustiti svoju općinu. Zajednica je ostala bez dušobrižnika te se sedam godina morala snalaziti kako je mogla. U to vrijeme prof. Zoch povremeno je održavao bogoslužja i vjeronauk. 1. prosinca 1883. godine u Osijek dolazi misionar Carl Blaser, koji nastavlja rad i djelo Lederera.

Lederer je započeo sa sakupljanjem novaca za moguću crkvu i župni dvor. Kako se zajednica sve više širila, trebala je vlastite prostorije. Prve zamolbe poslane su na Evangeličku organizaciju Gustav-Adolf-Verein iz Hamburga, koja je obilato novčano pripomogla zajednicu kao i građanka Helena Schrader.

Magistrat grada Osijeka 9. lipnja 1885. godine šalje dozvolu za gradnju župnog dvora u Jagerovoj ulici. Gradnju je vodio graditelj Vibiral. U zgradi se nalazi jedna veća prostorija za potrebe crkvene općine, župnikov stan te pisarna. Gradnja je završila 26. rujna 1885. godine te je 4. listopada te iste godine prof. Zoch održao prvu službu Božju u novoj zgradi.

Tom svečanom bogoslužju prisustvovalo je mnogo građana i predstavnika ondašnje gradske uprave i vlasti. Tada se prvi put oglasilo zvono s drvenog zvonika, kojeg je poklonio osječanin Sedlaković. Zgrada je bila u funkciji molitvenog doma pune 23 godine (1885. – 1908.), kada je sagrađena crkva. Pošto se Osječka općina nije mogla zbog materijalnih razloga pridružiti Mađarskoj zemaljskoj crkvi, već 1880. godine započela je s vođenjem vlastitih matrikula, odnosno crkvenih knjiga, te je time i zadnja organizacijska veza s mađarskim općinama otpala.

Nakon odlaska propovijednika Blasera, u Osijek dolazi vikar Josef Pindor, teolog i svećenik te njegovim izborom za svećenika od strane državne vlasti u Zagrebu potvrđena je odvojenost od Mađarske crkve. Pindor u Osijeku ostaje do 1902. godine.

Od 1902. do 1908. u Osijeku službu obavlja svećenik Christian Hildebrand, a na njegovo mjesto dolazi svećenik Anton Walter koji na tom mjestu ostaje do 1944. godine.

Po projektu poznatog osječkog arhitekte Ivana Domesa 1904. godine započela je gradnja evangeličke crkve u Jagerevoj ulici, pokraj molitvenog doma, iako su neki predlagali gradnju preko puta oficirskog paviljona. 1. studenog 1908. godine crkvu je posvetio novi svećenik Anton Walter. Za vrijeme svećenika Waltera pobuđen je i duhovni život Crkve, obnovljen je unutarnji i vanjski život Crkve.

1944. godine svećenik Walter je morao napustiti općinu i time nastupaju teški dani za evangeličku crkvenu općinu u Osijeku. Krajem pedesetih godina Edgar Popp organizira evangelički život u Hrvatskoj i Osijeku. Povremeno dolazi u Osijek i održava bogoslužja, ukope i krštenja.

Tek krajem 1983. godine dolazi finski svećenik Matti Korpiaho koji se brine za osječki crkvenu općinu sve do 1991. godine, tj. do Domovinskog rata. Biskup Deutsch tijekom i nakon Domovinskog rata šalje administratore da pokušaju održati crkvenu općinu na životu. 1999. godine u Osijek dolazi župnik Andreas Lukša, koji je za vrijeme svoje službe uspio obnoviti unutrašnjost crkve i župni stan, te unutarnji i vanjski život crkve. 2003. dolazi svećenik Branko Berić, koji je kao predstavnik crkve radio na izgradnji Zakona o vjerskim zajednicama, kao i na Ugovoru o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade Republike Hrvatske i Evangeličke crkve u RH.

Župnik Branko Berić pred sobom je imao novi izazov, duhovno i materijalno obnoviti divnu crkvenu općinu u središtu Osijeka nadomak rijeke Drave. Prvi dani su bili teški, međutim to je bio samo dodatni poticaj župniku, a i članovima zajednica za daljnji rad i obnovu. Tako danas CO Osijek ima obnovljenu i uređenu crkvu i župni dvor, lijepi prostor za rad i susrete, predavanja, gledanje filmova i dr. CO Osijek ne samo da je renovirana, nego ona živi jedan bogati duhovni život i vjernici je osjećaju svojim drugim domom.

I kada nas najveće vrućine ljeti i kada su najveće hladnoće zimi osječka crkva je Božji hram uvijek rado posjećen jer tu se razvija ljubav i zajedništvo.

Izdvajamo iz galerije