Crkvena općina Soljani
Vladimira Nazora 4
32 255 Soljani

Svećenica Mgr. Svetlana Vojnić Feldi
Kontakt 00385 (0)91 4100127 i 00385 (0)32 865306
Predsjednica prezbiterija Zuza Pravda
Bogoslužja nedjeljom u 9,30
Vjeronauk nedjeljom u 10,30
Pouka za konfirmante nedjeljom u 11,30
Oltarni kružok žena prva srijeda u mjesecu u 18,00

Soljani se nalaze na jugu Vukovarsko-srijemske županije, u općini Vrbanja, te sa okolnim selima spada u područje Cvelferije. Najbliža veća mjesta su Županja koja se nalazi sjeverozapadno od Soljana i udaljena je 28 km, te Brčko u BiH koje se nalazi zapadno od Soljana i udaljeno je 18 km. Selo se nalazi u istočnom dijelu županjske Posavine, a leži na ravnom tlu, nadmorske visine 86-88 m. Tereni prema rijeci Studvi, graničnom rijekom sa Srijemom još su niži. Soljani su cestovno povezani sa još tri cvelferska sela: sa Vrbanjom prema sjeveru (dalje prema Županji), Drenovcima prema zapadu (cesta prema Brčkom) i Strošincima prema jugoistoku (cesta za Jamenu i Srijemsku Mitrovicu). Geografski položaj: 44°57’1″ SZŠ i 18°58’13” IZD

Prema popisu iz 2001. godine Soljani imaju sljedeću strukturu stanovništva: Muških: 771 / Ženskih: 783 = Ukupno: 1554. Broj kućanstava u selu je 478, što je 3,25 članova po kućanstvu.

U vrijeme Rimskog Carstva na ovim prostorima pružala se glavna rimska cesta koja je vodila prema Sirmiumu. U povijesnim mapama na ovom području ucrtano je mjesto Saldis, a to je bila postaja preko koje se dopremala sol iz Tuzle (u starijim hrvatskim izvorima: “Soli”). Prvi put se naziv Soljani (Sauly, Sali possesio 1329.) pominje u papinskim kolonalnim spisima. Interesantno je da se u različitim vremenima od Rimljana, preko srednjeg vijeka pa sve do danas na području ovog sela javlja uvijek ime koje potječe od riječi so: saldis-sauly-sali-zafalava (mađarski). U srednjem vijeku na području Soljana se uvijek pominje nekoliko posjeda gotovo uvijek i naseobina. Medu njima svakako je najvažniji “Zeuzdenreue possesio” 1364. (“Zvjezdani grad”), čiji ostaci temelja postoje i danas s opkopima uz rijeku Studvu. Pominje se da je postojalo čak 10 manjih naseobina uz rijeku Studvu koji su pripadali Morovićima, velikaškoj familiji koja je izumrla u 15. stoljeću. 1536. godine ovo područje zaposjedaju Turci. Nakon oslobađanja od turske vlasti, turska vojska je bježala pred Austro-ugarskom vojskom. Pri povlačenju, Turci su pobili mnogo ljudi i popalili kuće. Preživio je samo narod koji se skrivao po šumama. Kako bi lakše preživjeli, austrijske su im vlasti predlagale da se udruže u veće zajednice, pa se prva veća skupina ljudi naselila na području Soljana koje se danas naziva Staro selo. Tamo su sagradili i crkvu, a kako su kasnije uvidjeli da su je sagradili na niskom poplavnom terenu nastavili su graditi selo u obliku slova S, prema višem terenu. Sagrađene kuće su bile velike, jer je u kućama živjelo više porodica (zadružni način života). Nagli razvoj Soljana počeo je u prvoj polovini 18. stoljeća i trajao je do 1. svjetskog rata. U tom su se razdoblju počeli graditi stanovi (salaši). Stanovi su po veličini i uređenosti označavali snagu i bogatstvo zajednice. Do prvog svjetskog rata Soljani su imali oko 85 stanova. Najbolji stanovi u selu tada su bili “Galović stanovi”. Izgradnjom stanova razvijalo se pčelarstvo, stočarstvo i voćarstvo. Od voća su se najviše sadile šljive.

Slovačka nacionalna manjina imala je svoje prostore u Slovačkom čitaoničkom društvu u Soljanima (slv. Slovenský čítací spolok), osnovanom 1937. godine. U sklopu “Matice Slovačke” djeluje Slovački KUD “Andrija Pekar”, osnovan 1993. godine, na inicijativu Andrije Pekara. Počeli su djelovati s pedesetak članova, a aktivne su pjevačka i folklorna sekcija. Sudjeluju na slovačkim smotrama folklora, kao i ostalim manifestacijama diljem Slavonije. Tridesetak godina postoji partnerstvo sa Slovačkim selom Krnča.
U Soljanima postoji relativno velik broj različitih prezimena, od kojih se ističu slovačka – evangelička prezimena kao što su: Ožvat, Sič, Horvat, Šproh, Roška, Senko, Francisti, Pekar, Rojka, Farkaš.

Evangelička crkvena općina broji oko sto članova. 90% njih je slovačkog podrijetla, pa se stoga i Bogoslužje održava na slovačkom jeziku. Drugi crkveni obredi (vjenčanja, krštenja, ukopi) mogu se održati i na hrvatskom jeziku ukoliko to obitelj zatraži.
Dolaskom slovaka evangelika u Soljane, duhovnu skrbu su nalazi u najbližoj matičnoj crkvi, koja se nalazila u Binguli. Dvadesetak godina kasnije, duhovnu skrb su tražili u crkvenoj općini u Šidu. Prvi molitveni dom je kupljen 1911. godine. Bio je to ustvari stari mlin, kojeg su slovaci – evangelici preuradili u molitveni dom. Tamo se nalazio i mali stan u kojemu je stanovala jedan obitelj koja se brinula za uređenje i održavanje molitvenog doma. Vjernici su se uglavnom laiči sastajali, budući da je svećenik iz Šida dolazio dva do četiri puta godišnje. Krajem tridesetih godina prošlog stoljeća u Soljanima je desetak godina boravio izvesni đakon Očenaš koji je održavao Bogoslužja i ukopavao mrtve u slučaju da svećenik nije mogao na vrijeme doći.
Godine 1984. vjernici su uz pomoć Svjetskog luteranskog saveza kupili dvije trošne kuće u ulici Vladimira Nazora. Obje kuće su srušene i na njihovom mjestu sagrađen je molitveni dom sa kancelarijom. Objekat je posvećen 1985. godine biskupom Dr. Andrejom Beređim. Godine 1997. uz molitveni dom dograđene su u sala i kuhinja, desetak godina kasnije sređen sanitarni čvor, a apartman za župnika te cijeli objekat kompletno renoviran 2017. godine. Te je godine posađena jabuka kao stablo reformacije (500 godina reformacije) te je obnovljeni objekat posvetio biskup Branko Berić.
Evangelička crkvena općina iz godine u godinu razvija prijateljske odnose sa crkvenom općinom u Krnči, u Slovačkoj. U oblasti ekumene duži niz godina organiziramo Ekumenski molitveni dan žena svakog ožujka. U posljednih nekoliko godina počeli smo se posjećivati i na Božićnim koncertima i kirvaju.
Od 2005. godine župnica je Mgr. Svetlana Vojnić Feldi.