Dan kada smo tužni i kada se prisjećamo nama dragih osoba koje nisu među nama, pripada Danu Svih svetih! Nekoliko dana prije prvog studenog, odlazimo urediti posljednja počivališta naših najmilijih, naših prijatelja i svih onih kojih se sjećamo s tugom i zahvalnošću. Na Dan Svih svetih, palimo svijeće, koje su simbol svjetla.
Molimo se i pred našim očima su svi oni dragi likovi čija su tijela predana zemlji, a duše se odmaraju u milosnim Božjim rukama. Jedno je dijete jednom pitalo: „Što znači umrijeti?“ Rijetki su ti koji žele i znaju odgovoriti, jer iskreno svi se protivimo i samoj pomisli o smrti nekoga tko nam je drag. Rađaju li se ljudi samo da bi umirali? Da li je to kraj životne priče? Gdje možemo naći odgovore na sva ta pitanja? Kada prvog dana u mjesecu studenom pohodimo mjesta gdje smo ispratili svoje drage na posljednji počinak, uvijek iznova postavljamo ova ili slična pitanja. Odgovore uvijek možemo potražiti u Bibliji. Ova knjiga nad knjigama za smrt kaže da je san i spominje uskrsnuće te govori o duši i duhu u smrti i o besmrtnosti. U Evanđelju po Ivanu u 11. Poglavlju, Isus uspoređuje smrt sa snom. „Lazar, prijatelj naš spava, no idem probuditi ga. Rekoše mu na to učenici: „Gospodine ako spava, ozdravit će.!“ No Isus to reče o njegovoj smrti. A oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.“ Tada i Isus reče posve otvoreno:“Lazar je umro.“ Biblija više od pedest puta uspoređuje smrt sa snom. U Poslanici Apostola Pavla Solunjanima, rečeno je da će oni koji su zaspali u Isusu, uskrsnuti prilikom Njegovog drugog dolaska. „Ovo vam uistinu velim po Riječi Gospodnjoj: „Mi živi preostali za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli.
Jer sam će Gospodin-na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje-sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu.“ Saznanje da naši najmiliji koji su preminuli spavaju, mirno se odmaraju u Isusu i počivaju od svih svojih napora i boli svima nama velika je utjeha. Nada i obećanje da će se Isus vratiti i podići sve preminule i nas i prigrliti k sebi, velika je radost koja nas očekuje. Zato je razdoblje između smrti i uskrsnuća u Bibliji, opisano kao san. Umrijeti je isto kao zaspati, jer vaša sljedeća misao, a činiti će vam se da je prošao samo trenutak-biti će kada vas Isus uskrisi, vraćajući vam život. „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca moga ima mnogo stanova. Da nema zar bih vam rekao: Idem vam pripraviti mjesto. Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete, gdje sam ja! – govori Isus u Evanđelju po Ivanu u 14. poglavlju. Kada na Dan Svih svetih na ukrašenim grobnim mjestima, zapalimo svijeće, neka to bude u tišini i na slavu i hvalu Bogu, što je uzeo k sebi, oca ili majku, brata ili sestru, djeda ili baku, supruga ili suprugu, prijatelja… I toga dana i sa njima i s nama biti će Bog-naš Bog mrtvih i živih. A mi ćemo mu uvijek radosno služiti i uživati u prisnom zajedništvu s njim. Hvala Bogu, što se priča i ovog Dana Svih Svetih ne završava. S Kristom ima nade, On će se vratiti, a taj trenutak svi željno isčekujemo. Zar ne?