Kutina

Kratka povijest Kutinske crkve

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća evangelički vjernici iz Kutine su se okupljali u prostoriji koja je bila vrlo stara i oronula. Tu prostoriju su građani zvali štalom zbog njegovog trošnjog stanja. Uz financijisku pomoć iz Njemačke, 1914. evangelici su izgradili crkvu i u sklopu crkve školu. Vjernici, kojih je bilo oko 250, su bili većinom njemačkog porijekla. Evangelički tvorničar Daniel Rich besplatno je dao crkvenoj općini na raspolaganje ciglu za granju crkvene zgrade. Daniel Rich je bio uključen i u gradnji željezničke tračnice za spajanje svodova. Voditelj gradnje je bio Konrad Schneider. Crkvena zgrada je izgrađena u stilu kasne secesijske arhitekture 1914. godine a toranj je dorađen 1927. godine. Evangelička crkva je spadala među najvažnije gradske dominante Kutine uz crkvu Sv. Marija Snježne, Sinagoge i
kompleks dvorca Erdödy. Nakon godine 1945. većina evangelika u Kutini su napustili zemlju a oni koji su ostali
nisu imali svoga svećenika. Sama crkva je bila konfiscirana a druge crkvene prostorije su bile prodane. Niz godina su npr. privremeni radnici na željeznici prenoćivali u crkvi. Situacija se promijenila za vrijeme domovinskog rata. Evangelička crkva u RH je poslala u Kutinu nove radnike, koji su trebali ponovno pokrenuti rad u zapuštenim prostorijama. U kratkom roku se crkva ispunila od rijetki preživjelih evangelika i mnoštva izbjeglica, koji su primali i humanitarnu pomoć. Nastao je aktivan rad na bogoslužjima, učenjem Biblije i radom među djecom i mladima. Država je vratila
crkvu prvobitnoj namjeni. Inozemni vjernici su pomagali financijski da su i ostale prostorije opet došle u vlasništvo crkvene općine. Crkvena zgrada je temeljito adaptirana 1997. godine. Danas se sastaje na bogoslužjima višenacionalna zajednica
evangelika slaviti Boga i da sa svojim radom dobronosi ljepoti i ugledu crkve.
Crkvena općina Kutina danas ima oko 180 članova. Aktivnosti Crkvene općine su vrlo različite. Primjerice, već od 1994. godine u prostorijama studija crkvene općine Kutina spremaju se duhovne radioemisije.
Sveto Pismo naziva vjernike putnicima i crkva se od davnih vremena oslikava lađom. Kutinsku crkvu, koja stoji na kolodvorskoj ulici blizu željezničkog kolodvora, bismo mogli oslikati i vlakom. Kada je crkva bila adaptirana mogli su vjernici vidjeti u podrumu da je crkva bila zazidana na željezničke pruge. To je lijepa slika o crkvi, čiji život nije nikad statičan i koja nije još došla do svojeg cilja.