19.07.1944.- 04.10.2022.
Danas se opraštamo od Josipa Ivića: supruga , oca, djeda, dragog suradnika u Božjem vinogradu! Netko će reći: postoje osobe, koji ti samo Bog može poslati! Živiš s njima, surađuješ, raduješ se i tuguješ i onda kada ih Bog pozove k sebi iznenađen si i tužan kao i svi mi danas. Bio je to Božji plan za našega Jozu, jer kod našeg Stvoritelja ima puno stanova. U jednom od njih Josip će prebivati dane mnoge. Bio je pun vjere, roditeljske ljubavi i suradničke susretljivosti. Bog progovara preko svojih proroka našemu bratu u Kristu: “Vrati se dušo moja u svoj pokoj jer Jahve je dobrotvor tvoj,On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih“ (Ps 116)
Svi koji vjeruju, u istinitu činjenicu Kristova Uskrsnuća, znaju da ovo nije kraj i da će nada ponovnog susreta s našim Josipom uvijek biti prisutna i kod njegove supruge Hermine, kćeri Irine, s obitelji sina Igora i svih vjernika te suradnika iz Evangeličke crkve. Danas svi tugujemo, a jedino se nebo raduje jer će se duša našeg brata Josipa odmarati u Božjem krilu. Zato nas u našoj boli tješi Božja Riječ iako danas gubimo onoga koga smo voljeli, cijenili i koji će ostati u našim uspomenama. Postoji nešto što je trajno. To je naš Bog. Slušajte stoga svi vi koji se opraštate od ovoga smrtnog tijela, koje je prah postalo, Riječ Božju, koja govori svima nama; “Bog vječni tvoje je utočište! “Za svu radost i sreću koju smo dijelili s tobom hvala ti Josipe! “
Na kraju ostaje pitanje: Što dolazi nakon života? Rekli bi točka. Danas stavljamo točku na Josipov Život. Danas se njegovo tijelo predaje zemlji, a duša u krilu Božjem. Kršćanska nada ne stavlja nakon smrti, ni točku ni upitnik, ni uskličnik. Nakon smrti dolazi dvotočka, koja nije završetak, već prijelaz jer slijedi nastavak. Zato ne zbogom, nego doviđenja, dragi brate u Kristu!
