Na brojnim medijima koje uređuju i objavljuju luterani (i druge protestantske konfesije) u svijetu, u svjetlu današnje pandemije koronavirusa pojavio se interes za jedan Lutherov spis o situaciji s kojom se i mi svi danas možemo poistovjetiti.
U kolovozu 1527. bubonska kuga, poznata u povijesti i kao Crna Smrt, koja je u 14. st. uzrokovala smrt polovice stanovništva Europe i povremeno izbijala u manjim razmjerima i u kasnijim stoljećima, zadesila je i stanovnike Wittenberga među kojima su mnogi pobjegli iz grada tražeći spas od epidemije. Johann der Beständige (Postojani), izborni knez Saske, naredio je i Lutheru odlazak iz grada, no Luther je odlučio ostati i služiti pastvi okružen bolešću i patnjom žrtava.
Johann Heß, pastor u Breslau pisao je Lutheru s upitom kako se treba ponašati suočen s kugom. Luther je odgovorio otvorenim pismom koje je tiskano kao trakt pod nazivom “Može li se pobjeći od smrti” (Ob man vor dem Sterben fliehen möge), koji je izvorno bio naslovljen “Može li se pobjeći od smrtonosne kuge”.
Iz ovoga podugačkog spisa, osobito zanimljivim je u sadašnjem trenutku istaknuti jedan dio:
“Milostivo ću moliti Boga da nas zaštiti. Zatim ću kaditi, pomoći pročistiti zrak, davati lijek i uzimati ga i sam. Izbjegavat ću mjesta i osobe gdje moja prisutnost nije od potrebe kako ne bi postao zaražen i tako možda zadesio i zarazio druge i tako prouzročio njihovu smrt kao rezultat moje nebrige. Ako me Bog bude želio uzeti, on će me sigurno pronaći i ja sam učinio ono što je očekivao od mene stoga ja nisam odgovoran niti za vlastitu ili smrt drugih. Ako sam međutim potreban mom susjedu neću izbjegavati mjesto ili osobu već ću slobodno ići kako sam naveo. Vidiš, to je takva bogobojazna vjera jer niti je drska niti nesmotreno hrabra i ne iskušava Boga.”
Ne zvuče li ove Lutherove riječi začudno aktualno kršćanima pri suočavanju s trenutnom pandemijom koronavirusa?
Ova godina je pred nas donijela nebrojene izazove. Mnogi oplakuju svoje umrle. Doživljavamo oko sebe bolest, nesigurnost, ograničenja, strah. Ova pandemija pred nama stalno postavlja pitanja: Koliko još? Koliko će ovo još trajati? Hoće li biti još lošije? Kada je ugroženo naše zdravlje i zdravlje naših obitelji i bližnjih, kada je ekonomski sustav poljuljan i nestabilan, kada nam se čini da buduće šanse blijede, postaje sve teže izdržati. Neki se već teško nose i drže sa svim oko nas. Svaki od nas je prilikom prošlog zatvaranja zbog pandemije u prvoj polovici ove godine razvio različite strategije i načine nošenja s nastalom situacijom i te strategije se razlikuju koliko se razlikujemo mi ljudi.
Nećete se začuditi ako Vam preporučimo da bi nam svima bilo dobro ‘ponekad’, pa tako i u ovoj pandemiji kojom smo pogođeni, u ruke uzeti dobru staru Bibliju, jer Riječ Božja sadrži značenja i dubine, ohrabrenja i orijentire koje si mi ljudi ne možemo ponuditi i poručiti u našem svakidašnjem životu.