Život, ispunjen i borben, pun sukoba i trijumfa, nemiran i nezaustavljiv.-Martin Luther. Bio je pobunjenik i reformator, mislilac i čovjek od akcije ispred svog vremena, no ipak zarobljen u srednjem vijeku. Toliko puta smo slušali i čitali o njegovom životu, da nije potrebno ponavljati, ali bitno je naglasiti da je reformirao sveopću crkvu i ostavio dubok trag u kršćanskom i društvenom životu europe i šire. U sve to ustisnuo je svoj osobni pečat da je to ipak novo i da su to suvremenici osjetili kao nešto novo. Život u samostanu, promijenio je njegov život. Njegova izjava 5. Srpnja 1505. Kada je kao mladi student zapao u oluju, bila je izjava s posljedicama. Dvanaest sati kasnije zakucao je na vrata samostana reda Augustinaca u Erfurtu i zatražio da ga prime. U redovničkom životu, vidio je šansu za ostvarenje savršenosti života, koju od vjernika traži Bog.
Bila je to potraga za samilosnim Bogom, drugim riječima strahovao je da će propustiti šansu za vječnim životom, nakon što okonča ovozemaljski. Postao je doktorom teologije i profesor i dalje je tražio milostivog Boga. Čitao je puno Bibliju i koncentrirao se na pojmove kao što su Božja pravda i opravdavanja grešnih ljudi pred pravednim Bogom. Tako je shvatio da Bog nije samo pravedan i strog sudac nego i Otac koji voli ljude koje je stvorio i koji je svog Sina poslao na svijet i među ljude, kako bi pobijedio grijeh-ono što razdvaja Boga i ljude. Onaj tko vjeruje u Boga i njegovog Sina njemu je sve oprošteno. Bog je ljudima već podario oprost. Tako je Luther pronašao odgovor na pitanje: Kako da zadobijem milostivog Boga?
